Dobro došli ljudi!
Drhtavo i uz mnogo ponosa i smešnih muka predstavljamo vam novo izdanje. Poezija! Ali ne bilo kakva.
Napokon na videlo izlazi zbirka pesama Borisa Mladenovića (Jarboli).
Urednik Marko Tomaš
Dizajn Škart
Lektura Pavle Ćosić
Edicija Nesme
Beograd, april 2018.
Strana tačno 100
Meki povez, 14x17cm
ISBN 978-86-86673-47-3
KIWI IZVAN SEZONE
Prije nego sam sjeo pisati ove retke gulio sam kiwi. Konac je ožujka, a prijatelj ga je ubrao tek jučer. Plodovi su preživjeli zimu. I tople kiše donesene vjetrom s juga i mraz koji donosi bura sa sjevera. Voće je slatko i još uvijek jedro, njegova boja nije nalik ni jednoj drugoj nijansi zelene.
Stihovi Borisa Mladenovića svježi su iako su mnogi od njih stari i dvije decenije. Zajedno s glazbom Jarbola Borisovi stihovi su među najboljim plodovima u povijesti rock and rolla na ovim prostorima.
Izvučena iz konteksta, otrgnuta od glazbe kao njezina prirodnog okruženja, poezija Borisa Mladenovića je autentična umjetnost. Ti stihovi funkcioniraju i bez glazbe. Jednostavni su, nepretenciozni i, naprosto, lijepi.
Ova knjiga je pokušaj da se toj poeziji dâ zaseban prostor jer ga zaslužuje. Ovo je pokušaj da ju se uživa ogoljenu kako bismo se prisjetili da smo rock and roll voljeli ne samo zbog glazbe koja je pokretala naše emotivne turbine nego i zbog toga što iza njega stoje ljudi koji nisu fah idioti, imaju nam što reći i znaju to uraditi na svoj, poseban način. Rock and roll jeste čežnja za širinom, unutarnjom i vanjskom slobodom. Potraga za poezijom u životu. Zato poezija pripada rock and rollu i rock and roll pripada poeziji. To je otkrivanje ljepote kao načina pobune.
Marko Tomaš
* * *
U svom novom životu živim kao mornar daleko od Jarbola. Takav se lako prepuštam poeziji koju mi prepisuju doktori iz prošlih života. Nakon izvjesnog vremena, preporučenu lijek-knjigu odlažem na stari stol od srednjeameričkog drveta. Shvatam da ‘Smešna muka’ ozbiljno prijeti zauzimanjem onog bitnog mjesta na stalku pored glavnog kreveta. Nakon toga se predajem sjećanju na Jarbole koji su mi u nekim mračnim vremenima pomagali da lociram sopstvene ruke i smišljam izlaze. Uz njihov rokenrol sam iznova učio da plešem. Ples je potcjenjena vještina kojoj bismo se svi trebali ozbiljnije posvetiti. Posebno sada, kad su se melodije odlomile od stihova koji suprostavljeni papiru nastavljaju da žive najbolji rokenrol. Sve što im treba su prsti Borisa Mladenovića. I korice, koje su, usput rečeno, odlične!
Mehmed Begić, prijatelj knjige
OVDE MOŽETE PREUZETI DEO KNJIGE KOJI UKLJUČUJE CEO SADRŽAJ I ŠEST ODABRANIH PESAMA.
Leave a Reply