Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin

Jezički mitomani prevazišli sami sebe! Više ne možemo da idemo ni na kolače jer to po njima znači da smo se na njih popeli! Ne možemo ni na picu jer to znači da gazimo po maslinama!?!?!

Da su Jezičke zablude i mitovi više nego vitalni i produktivni zadnjih, odnosno, po njima, poslednjih godina, sve se više uveravamo iz dana u dan. Ipak, ovaj trend dostigao je svoj vrhunac visokobudžetnom emsijom „Nije a nego molim“ za koju su scenario pisale Dunja Petrović i Sanja Matijašević Ćirić. Obe vrlo bliske vlastima i SNS-u.
Čega sve tu ima, ne biste verovali! To što su oni smislili kao nepravilno ne bi uspeo ni najkreativniji um. Pored uobičajenog nepriznavanja činjenice da reči imaju više značenja (polisemofobija) i gonjenja pleonazama (pleonazmofobija) kao najveće pošasti u jeziku, inamo i nove momente. Više ne može i ne sme ništa, pa čak ni da se popnemo gore!

Ovaj tekst zahtevao bi vrlo ozbiljnu četvorostruku analizu. I lingvističku i psihološku i mentalitetsku i političku. To bi ipak prepustili nekim naučnim krugovima jer se ipak radi o običnoj vesti koja ima za cilj da najavi novu „Kornetovu” i „Prometejevu” knjigu o jezičkim mitovima i zabludama: „Jezičke nedoumice: Zablude i mitovi”, Kornet i Prometej 2022.
Sa zakašnjenjem su stigli ovi biseri predstavljeni u ovoj emisiji koje možemo videti na Yougube kanalu Lola & Mila da bi bili uvršćeni u prvo izdanje ovog jezičkog priručnika.
Pored ostalog, saznajemo da se neko ne može telefonom nazvati nego samo pozvati i to nam se servira kao nepobitna istina, i to u izvođenju evrovizijskih zvezdi Hurricane, iz čega nije teško zaključiti da se iza ovog širenja neznanja kriju i velike pare i država. Kako su autori došli do ovog zaključka, nije sasvim jasno, ali sledeći logiku jezičkih mitomana i puritanaca koji se u jezik razumeju kao stanovnici Sejšela u sneg, verovatno su krenuli od imenice naziv (u značenju ime, mada mitomani prave razliku i između naziva i imena) i suprotstavili je imenici poziv. Nema veze što su glagoli nazvati i pozvati praktično potpuni sinonimi. Njih to ne zanima. Jezičke zablude i mitovi se grade na osnovu prvog što nekom padne na pamet pa se na osnovu toga dalje gradi čitava teorija. Strašno je, naročito, što su u ovaj projekat uključena i deca i aktvno i pasivno, tako da će ona u sve ovo bespogovorno verovati i mnogo će ih teško biti ubediti da sve ove zvezde ne samo da nisu bile u pravu nego su širile neistine i laži. Kako da deca koja su u ovo uključena jednog dana poveruju da su učestvovala u projektu koji je širio laži i zablude kad su na osnovu njega stekli i slavu i priznanja u školi i naučili te pesmice napamet kao Bibliju?
Evo da vidite i čujete kako izgleda taj blam od pesme.

Pored navedenih, tu su i stare floskule da se televizor ne može upaliti nego samo uključiti, da ne može puno hvala jer ne postoji prazno hvala, da se ne može gledati televizor nego samo televizija itd.
Ima tu još mnogo neprijatnsti, sramote, „krindževa”, strahota! Ne zna se koji je gori.
Evo na primer ovo:

Tu nas vajni učitelji uče da se ne može ići na picu ili kolače jer to zapravo znači da se na njih popnemo i time gazimo po maslinama, mocareli, jagodama i šlagu nego da možemo samo da odemo u restoran ili poslastičarnicu i onda tek tamo da naručimo picu ili kolače i da ih jedemo.
Kolika mora da bude mentalna ograničenost ljudi koji tako razmišljaju?
Pa i ne tako velika kao što se čini. Oni zapravo verovatno znaju da nisu u pravu, ali nastupaju s pozicija moći i smatraju da na taj način stiču autoritet i na strah nad medijima i prosvetom, pa samim tim i nad jezikom. Oni uzurpiraju pravo da jezik bude samo njihov. To je potencijalno vrlo oportuno i profitabilno, naročito ako iza vas stoji vlast. Takođe, oni računaju i na neznanje, ali neznanje nije toliko kao što se oni nadaju. Oni udaraju na neznanje koje proističe iz jednostavnog serviranja mitoloških floskula. Isto kao što to rade pseudolekari, pseudonaučnici i pseudofilozofi. I lažni proroci.
Ima ovakvih primera iz ove „emisije“ još mnogo.
Kontaktirali smo autore emisije i ovih songova da sa njima obavimo razgovor i da nam objasne šta su oni ovim zapravo hteli. Danas je 20. 2. 2022. i očekujemo odogovor. Ukoliko se ne budu odazvali, nastavićemo sa serijom kritičkih tekstova, a oni mogu da reaguju kad god i kako god hoće.

STUPILI SMO U KONTAKT!

Dobili odgovor od Sanje Matijašević Ćirić koja kaže da je ona autor scenarija i songova za tri emitovane epizode od kojih nijedna nema veze s jezikom. To su uglavnom one epizode koje se tiču bontona i lepog ponašanja i koje nisu predmet ovog teksta. Dunja Petrović je radila jezičke nedoumice, dok se ona, kako kaže, opredelila za kulturu komunikacije i njene epizode su: „Ne pričaj punim ustima”, „Ne upadaj drugom u reč” i „Ruku na usta kad zevaš”. Poštovanu Sanju smo zamolili da nam dâ kontakt sa Dunjom Petrović. Očekujemo šta će odgovoriti. Imaćemo šta da je pitamo, a nadamo se i da će Dunja imati kako na ta pitanja da odgovori.

Tu je još jedan od blamova sa Ivanom Peters koji nam govori da fotografija ne može da znači slika. I na to ćemo tražiti odogovor. Naime, fotografija je vrsta slike, a u to se možemo uveriti po svim normativnim rečnicima i gramatikama. Istina je da fotografija i slika nisu uvek isto, kao što se i kaže u songu, ali daleko od toga da fotografija nije slika, kao i na svim evropskim jezicima.

Ipak, to nije tako veliki propust kao oni prethodni i još mnogi drugi koje ovde i ne spominjemo a nalaze se u ovoj „poučnoj“ emisiji za decu. Najstrašnije je što ispada da ne može da se kaže „Idem na kafu“, jer to je navodno žargon. Ispada da su Ivo Andrić, Miloš Crnjanski i Meša Selimović pisali u žargonu. Po njima verovatno mora „Idem u kafanu da popijem kafu“ jer ići na kafu ili biti na kafi je kao da se popnemo na nju ili da se u njoj kupamo kao i kad idemo na more. Ili mora u more?
Ima tu i neprijatnih tvrdnji kao ona sa prazno hvala u kojoj se brkaju vrste reči po čemu ispade da puno nije isto što i mnogo nego suprotno od prazno (čak ni akcenti nisu isti, a ni slični), što je prilično nedopustivo za nekog ko je završio osnovnu školu, a kamoli fakultet, ali nadajmo se da ćemo od Dunje Petrović dobiti objašnjenje kako je do ovih zaključaka došla. Da li ih je čula od nekog drugog, kao što su ovom prilikom ova deca, ili ih je sama smislila.
S druge strane, u toj emisiji ima i tačnih jezičkih saveta (izviniti/izvinuti; zaspem/zaspim) što u celu priču zapravo unosi još veći haos. Isto tako, nije jasno kako se niko nikad ne seti da upozori vaskolike govornike srpskog jezika da skoro svi greše kad kažu u vezi nečega umesto ispravnog u vezi s nečim.

Pavle Ćosić u Beogradu 20. 2. 2022.

Leave a Reply

Stay in Touch

Copyright 2024 © All rights Reserved. Design by Kornet